The empty blue sky of space says: All this comes back to me, then goes again, and comes back again, then goes again, and I don’t care, it still belongs to me...
The blue sky adds: Don’t call me eternity...
(Jack Kerouac)

Generacije koje su na našim geografskim širinama otkrivale i doživljavale Kerouaca suočavale su se s bitno trivijalnijim doživljajima "velikog plavog neba". Brda, planine, bila riječ o planinarenju ili skijanju, oduvijek se povezivalo sa druženjem sa slučajnim "supatnicima", sa pristajanjem na nepisana pravila neke velike obitelji, na rudimentarnu socijalnu i arhitektonsku estetiku. Zanimljivo je da je tehnologija provo|enja slobodnog vremena munjevito napredovala, dok je ponuda socijalnih i arhitektonskih parametara ostajala manje-više ista. Paradoksalno je da prije svega arhitektura nipošto nije slijedila trendove, kod kojih je vrhunski proizvod potreban za "aktivno provo|enje slobodnog vremena" svojom cijenom i svim snobizmima, koji uz njega idu, već dosegao cijenu skromnijeg rabljenog automobila.